Škola se često opisuje kao sigurno mjesto za djecu, ali iskustva pojedinih učenika pokazuju drugačiju sliku. Umjesto okruženja za učenje i druženje, za neke učenike škola postaje prostor straha, izolacije i neprihvaćenosti.
Jedan od sagovornika svjedoči da je tokom školovanja bio izložen maltretiranju, zbog čega je promijenio sredinu. Ističe da je često bio sam, bez podrške vršnjaka, te da je osjećaj odbačenosti bio svakodnevan. Iako su pojedini učenici koji su vršili nasilje bili kažnjeni, problem nije bio izolovan slučaj.
Prema podacima Ministarstva prosvjete i kulture Republike Srpske, u prošloj godini evidentirano je 129 slučajeva vršnjačkog nasilja u 53 škole – od čega 99 u osnovnim i 30 u srednjim školama. Ovi podaci ukazuju da problem i dalje nije zanemarljiv i da zahtijeva kontinuiranu prevenciju.
Istraživanje Ombudsmana za djecu, sprovedeno među više od 5.000 srednjoškolaca, pokazuje različite reakcije na prijavljeno nasilje. U 56% slučajeva reagovao je razredni starješina, dok je 31% učenika navelo da nije bilo nikakve reakcije. Kada je riječ o ponašanju učenika, 35% bi nasilje samo posmatralo, 26% bi ga prijavilo, a 25% pokušalo da interveniše.
Stručnjaci upozoravaju da izostanak reakcije šalje lošu poruku i dovodi do gubitka povjerenja kod djece. Naglašava se važnost uloge psihologa, koji treba da prepozna promjene u ponašanju djeteta, poput povlačenja, anksioznosti, odbijanja odlaska u školu ili pada uspjeha.
Kao ključ rješenja ističe se saradnja između roditelja, škole i učenika. Međutim, sagovornici navode da taj odnos često nije funkcionalan. Roditelji ponekad preuzimaju zaštitnički stav, dovode u pitanje autoritet nastavnika, pa čak i uključuju pravne mehanizme, što dodatno komplikuje situaciju.
Stručnjaci upozoravaju i na promjene u stilovima vaspitanja – od ranijeg autoritarnog ka savremenom, popustljivijem pristupu, gdje djeca često ne usvajaju granice i poštovanje autoriteta. Takav pristup, kako navode, može doprinijeti produbljivanju problema vršnjačkog nasilja.
Zaključak je da vršnjačko nasilje nije problem pojedinca ili jedne porodice, već širi društveni izazov. Rješenje zahtijeva zajedničko djelovanje svih – roditelja, škole i institucija – uz jasno preuzimanje odgovornosti i jačanje preventivnih mjera.
